Cenzura je zahtjev vlasti da se piše na ovaj ili onaj način, uz istodobnu prijetnju, a s namjerom da se utječe na mnoštvo podanika i da se time odredi njihov odnos prema vlasti. Knjižari su cenzuru doživljavali kao postupak koji sputava proizvodnju i distribuciju i time smanjuje njihov profit pa je pitanje ukidanja cenzure i sloboda tiska u XIX. st. postalo temeljnim pitanjem razvitka književnosti i književnog tržišta, knjižarstva i knjižnica. Pisac i državna vlast na taj način dolaze u osobit odnos. S jedne strane državna vlast treba tisak i pisca i nema suvremene države bez tiska, novina i književnosti, no s druge strane se državna vlast stavlja iznad pisaca susreće ih s nepovjerenjem jer su pisci putem tiska širili protestantizam i druge ideje koja je država smatrala opasnim za sebe.
U svom predavanju prof.dr. Ivan Pederin će pojasniti kakav je bio odnos austrijske vlasti prema tisku i književnosti u Dalmaciji, poslije Bečkog kongresa pa do potkraj stoljeća.
Ispiši stranicu
