Toni Brešković
Ime i prezime: dr. sc. BREŠKOVIĆ TONI dr. med.
Naslov disertacije: „SENZITIVNOST PERIFERNIH KEMORECEPTORA, TE OBRAZAC AKTIVACIJE SIMPATIČKOG ŽIVČANOG SUSTAVA TIJEKOM ZADRŽAVANJA DAHA PRI RAZLIČITIM VOLUMENIMA PLUĆA U RONILACA NA DAH“
Puni tekst doktorata (pdf)
Mentor: prof. dr. sc. DUJIĆ ŽELJKO
Datum obrane: 17.7.2011.
Kvalifikacijski znanstveni radovi za doktorsku disertaciju:
Brešković T, Valić Z, Lipp A, Heusser K, Ivančev V, Tank J, i sur.
Peripheral
chemoreflex regulation of sympathetic vasomotor tone in apnea divers. Clin
Auton Res. 2010;20:57-63.
IF (JCR 2010) 1.333
Brešković T, Ivančev V, Banić I, Jordan J, Dujić Ž. Peripheral
Chemoreflex sensitivity and sympathetic nerve activity are normal in apnea divers during training season. Auton Neurosci. 2010;154:42-7.
IF (JCR 2010) 1.671
Brešković T, Steinback CD, Salmanpour A, Shoemaker JK, Dujić Ž.
Recruitment pattern of sympathetic neurons during breath-holding at different lung
volumes in apnea divers and controls. Auton Neurosci. 2011;164:74-81.
IF (JCR 2011) 1.858
Sažetak:
Trenirani ronioci na dah učestalo su izloženi ponavljanim, izrazitim smanjenjima
saturacije arterijske krvi kisikom koji mogu dovesti do poremećaja regulacije kemorefleksa.
Iako je voljno zadržavanje daha već ranije opisano kao izraziti simpatoekscitacijski podražaj,
obrazac aktiviranja postganglijskih simpatičkih neurona kojima se određuje odgovor
simpatičkog živčanog sustava u čovjeka su vrlo malo istraženi.
Cilj ove doktorske disertacije je pokazati mogu li učestala, voljna izlaganja izrazitoj
hipoksiji, kakvoj su izloženi trenirani ronioci na dah, uzrokovati poremećaj autonomne
regulacije u vidu pojave hipersenzitivnosti perifernih kemoreceptora. Nadalje, utvrditi postoje
li navedeni poremećaji kemorefleksa i nakon više od mjesec dana od prestanka intenzivnih
apnejaških treninga. Naposljetku, posljednji cilj ove disertacije je odrediti obrazac aktiviranja
simpatičkog živčanog sustava tijekom zadržavanja daha te rezultate usporediti između
skupina treniranih ronilaca na dah i zdravih kontrolnih ispitanika.
U tu svrhu, te dvije skupine ispitanika su bile izložene udisanju normokapnične
hipoksične plinske smjese do smanjenja saturacije arterijske krvi kisikom do razine od oko
80%. Pri tome ispitanicima se mjerila mišićna simpatička živčana aktivnost (MSNA) u
peronealnom živcu korištenjem tehnike mikroneurografije. Također se mjerio ventilacijski
odgovor te različiti hemodinamski parametri. Isti parametri su mjereni i u drugom
eksperimentalnom protokolu koji je uključivao maksimalno zadržavanje daha pri
funkcionalnom rezidualnom kapacitetu pluća (apneja pri FRC) te na ukupnom kapacitetu
pluća (apneja pri TLC). Dobiveni mikroneurografski zapis se analizirao računalnom
aplikacijom koja omogućava identifikaciju pojedinačnih simpatičkih akcijskih potencijala
(AP) te određuje njihova svojstava.
Rezultati znanstvenih radova broj 1 i 2 pokazali su da ne dolazi do akutnih (za trajanja
perioda intenzivnih apnejaških treninga) ni kroničnih (nakon više od mjesec dana od
prestanka intenzivnih treninga) promjena u vidu prenaglašenosti aktivacije simpatičkog
živčanog sustava i prenaglašenog ventilacijskog odgovora nakon podražaja hipoksijom u
treniranih ronilaca na dah, a što bi upućivalo na pojavu pojačane senzitivnosti perifernih
kemoreceptora. Može se zaključiti da u odsustvu faktora rizika kao što je arterijska
hipertenzija, intolerancija glukoze i hiperlipedemija, voljno izlaganje učestaloj hipoksiji i
hiperkapniji nema dugotrajan efekt na regulaciju simpatičke aktivnosti, te na regulaciju
ventilacije i krvožilnog sustava.
Rezultati 3. znanstvenog rada pokazuju da je obrazac porasta aktivacije simpatičkog
živčanog sustava prilikom zadržavanja daha pri razinama FRC (izolirana stimulacija
kemorefleksa) i TLC (kombinacija stimulacije barorefleksa i kemorefleksa) u treniranih
ronilaca na dah identičan onome u kontrolnih ispitanika. Zabilježen je različit obrazac
aktivacije simpatičkog živčanog sustava ovisno o tipu provokacijskog faktora koji ga je
izazvao (barorefleks vs. kremorefleks). Zamijećena je i razlika u mehanizmu postizanja iste
bazalne razine simpatičke aktivnosti između dvije skupine. Trenirani ronioci na dah imali su u
prosjeku manji broj akcijskih potencijala unutar pojedinačnog simpatičkog izbijanja, ali uz
povišenu incidenciju i frekvenciju simpatičkih izbijanja ukupna bazalna dosegnuta simpatička
aktivnost (broj akcijskih potencijala u jedinici vremena) je bio sličan među skupinama.
Navedeno sugerira na postojanje mogućeg adaptacijskog mehanizma promjene bazalnog
obrasca aktivnosti simpatičkog živčanog sustava zbog izlaganja učestalim
simpatoekscitacijskim podražajima poput zadržavanja daha.
Ocjena doktorske disertacije (pdf)
Zapisnik o obrani doktorske disertacije (pdf)
Prijava teme doktorske disertacije (pdf)
Ispiši stranicu
