Svjetlana Karabuva

Ime i prezime: dr. sc. SVJETLANA KARABUVA, dr. med.
 
Naslov disertacije: „UČINCI SASTAVNICA OTROVA POSKOKA NA POKAZATELJE SRČANE FUNKCIJE NA MODELU IZOLIRANOG ŠTAKORSKOG SRCA“
 
Mentor:  izv. prof. dr.sc. BORIS LUKŠIĆ
 
Datum obrane: 10. siječnja 2017. 
 
Poveznica: http://library.foi.hr/knjige/knjiga.aspx?C=X01826
 
Kvalifikacijski znanstveni radovi za doktorsku disertaciju:


Karabuva S, Vrkić I, Brizić I, Ivić I, Lukšić B. Venomous snakebites in children in southern Croatia. Toxicon. 2016;112:8-15.
 
Karabuva S, Brizić I, Latinović Z, Leonardi A, Kriţaj I, Lukšić B. Cardiotoxic effects of the Vipera ammodytes ammodytes venom fractions in the isolated perfused rat heart. Toxicon. 2016;121:98-104. 
 
SAŽETAK:
 
Poskok (lat. Vipera ammodytes ammodytes) najotrovnija je europska zmija. Otrov poskoka uobičajeno iskazuje hematotoksično, miotoksično i neurotoksično, kao i kardiotoksično djelovanje. U cilju detaljnijeg istraţivanja kardiotoksičnosti, biokemijskim postupcima razdijeljen je cjelokupni otrov poskoka na četiri frakcije (A-D) i podfrakcije (C1- 4). Učinci frakcija A, B i C, kao i navedenih podfrakcija, te amoditina L, ispitani su na modelu izoliranog štakorskog srca. Srčana frekvencija (HR), učestalost aritmija (atrijsko-ventrikularni (AV) blok, ventrikularna tahikardija (VT), ventrikularna fibrilacija (VF) i asistolija), koronarni protok (CF), sistolički (sLVP), razvijeni (devLVP) i dijastolički tlak lijeve klijetke (dLVP), mjereni su prije, za vrijeme i nakon primjene izoliranih sastavnica otrova poskoka u tri različite koncentracije. Biokemijski pokazatelji srčanog oštećenja (kreatin kinaza – CK, laktat dehidrogenaza – LDH, aspartat aminotransferaza – AST, i troponin I) takoĎer su mjereni tijekom razdoblja izloţenosti spomenutim sastavnicama. Frakcija A koja je sadrţavala proteine pribliţne molekularne mase 60-100 kDa nije pokazala nikakav učinak na izoliranom srcu štakora. Frakcije B i C poremetile su srčanu funkciju na sličan način, ali s različitim potencijalom, te je posljednje navedena pokazala snaţniji učinak na srce. Spomenuto se manifestiralo značajnim padom vrijednosti HR i CF, te povišenjem dLVP, kao i sniţenjem devLVP i sLVP, uz značajno povišenje biokemijskih biljega srčanog oštećenja. Sva srca izloţena frakciji C u konačnim koncentracijama od 22,5 i 37,5 µg/mL doţivjela su brz i ireverzibilan nastanak asistolije bez AV bloka, ali uz prethodni nastanak ventrikularne tahikardije i fibrilacije. Frakcija B samo prilikom primjene najveće koncentracije uzrokovala je asistoliju u svih srca, ventrikularnu fibrilaciju u 80%, te ventrikularnu tahikardiju u 70% izloţenih srca. Frakcija C potaknula je nastanak ukupno 71% svih biljeţenih poremećaja srčanog ritma, što je bilo značajnije nego što je to uzrokovala frakcija B (29%). Sekretorne fosfolipaze A2 najzastupljenije su sastavnice unutar frakcije C, te bi daljnja istraţivanja trebala detaljnije istraţiti moţebitne kardiotoksične tvari unutar ove skupine proteina.
 
SUMARRY:
 
The nose-horned viper (Vipera ammodytes ammodytes) is the most venomous European snake. Its venom is known as haematotoxic, myotoxic and neurotoxic, but it exerts also cardiotoxic effects. To further explore the cardiotoxicity of the venom, with biochemical methods we separated it into four fractions (A-D) and four subfractions (C1-4). Three fractions that contain polypeptides (A, B, and C), and four mentioned subfractions, along with ammodytin L, were tested for their effects on the isolated rat heart. Heart rate (HR), incidence of arrhythmias (atrioventricular (AV) blocks, ventricular tachycardia, ventricular fibrillation, and asystolia), coronary flow (CF), systolic (sLVP), developed (devLVP), and diastolic left ventricular pressure (dLVP) were measured before, during, and after the application of venom (sub)fractions in three different concentrations. Biochemical markers of myocardial damage (creatine kinase – CK, lactate dehydrogenase – LDH, aspartate aminotransferase – AST, and troponin I) were also analyzed during exposure to mentioned compounds. Fraction A, containing proteins of 60-100 kDa, displayed no effect on the rat heart. Fractions B and C disturbed heart functioning in similar way, but with different potency that was higher by the latter. This was manifested by significant decrease of HR and CF, the increase of dLVP, and the decrease of sLVP and devLVP, accompained with significant increase of biochemical heart damage values. All hearts treated with fraction C in the final CF concentrations 22.5 and 37.5 mg/mL suffered rapid and irreversible asystolia without AV blockade. They underwent also ventricular fibrillation and ventricular tachycardia. Fraction B affected hearts only at the highest dose inducing asystolia in all hearts, ventricular fibrillation in 80%, and ventricular tachycardia in 70% of the hearts. Venom fraction C induced 71% of all recorded heart rhythm disturbances, significantly more than fraction B, which induced 29%. Most abundant proteins in fraction C were secreted phospholipases A2 among which the venom component acting on the heart is most probably to be looked for. Ispiši stranicu