Marijan Marjanović

Ime i prezime: dr. sc. MARIJAN MARJANOVIĆ, dipl. med. techn.
 
Naslov disertacije: „KLINIČKA INERCIJA LIJEČNIKA OPĆE/OBITELJSKE MEDICINE KOD OBOLJELIH OD ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 2 U REGIJI SREDIŠNJE BOSNE“
 
Mentorica: doc. dr. sc. VALERIJA BRALIĆ LANG
 
Datum obrane: 9. rujna 2020.
 
Poveznica: https://library.foi.hr/lib/knjiga.php?B=419&H=&E=&V=&lok=&zbi=&item=3533&nivo=&upit=marjanovi%E6%20marijan


Kvalifikacijski znanstveni radovi za doktorsku disertaciju:
 
Marjanovic M, Vrdoljak D, Lang VA, Polašek O, Dido V, Fisic MK, Simić IM, Dodig D, Peric MR. Clinical Inertia in Type 2 Diabetes Patients in Primary Health Care Clinics in Central Bosnia. Med Sci Monit. 2018; 24:8141-9.
 
Marjanovic M, Lang VB, Dido V. Total and partial clinical inertia of general physicians with type 2 diabetes mellitus patients in Central Bosnia Canton. Prim. Care Diabetes. 2020; 14(6):622-7. 
 
SAŽETAK:
 
Cilj rada bio je ispitati i utvrditi opseg i prediktivne faktore kliničke inercije liječnika opće/obiteljske medicine u regulaciji glikemije kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Radi se o multicentričnom, longitudinalnom istraživanju prospektivnom metodom prikupljanja podataka u tri točke mjerenja, u razdoblju od kolovoza 2017. do veljače 2019. godine. U istraživanju je sudjelovalo 29 liječnika i 541 bolesnik stariji od 40 godina s dijagnozom šećerne bolesti tipa 2, oba spola, barem tri godine prije početka istraživanja. Podatci su prikupljani anketnim upitnikom za liječnike i bolesnike. Laboratorijski nalazi, HbA1c, antropometrijska mjerenja, prehrana i podatci o stresu bolesnika prikupljeni su prvog dana ulaska u istraživanje. Nakon šest mjeseci i godinu dana ponovno su bilježeni nalaz HbA1c, ITM i preporuka liječnika o eventualnoj promjeni terapije. Rezultati su pokazali ukupni opseg kliničke inercije od 31,4% od čega je promjenjiva inercija iznosila 25,6%, a trajna 5,8%. Utvrđen je statistički značajan porast klinički inertnih postupaka s porastom razine HbA1c, a bolesnici kod kojih se liječnik ponašao inertno imali su veće izglede i za lošu kontrolu glikemije. Veće izglede za kliničku inerciju imali su bolesnici s povišenim razinama lipida, komplikacijama šećerne bolesti, koji su uzimali više od jednog OAD, s nezdravom prehranom, pušaći, bolesnici s povećanim obimom struka i neostvarenom vrijednosti krvnog tlaka. Naši rezultati naglašavaju važnost ujednačavanja metodologije kliničke inercije i njenu podjelu na promjenjivu i trajnu.
 
 
  Ispiši stranicu